Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) jedna je od najvećih prirodnih vrijednosti Kvarnerskih otoka, pa i Hrvatske. Na Krku je 1969.g. ustanovljen najstariji Ornitološki rezervat na svijetu ustanovljen zbog zaštite supova. Na Prviću je rezervat ustanovljen 1973.g. a na Cresu su 1986.g. proglašena dva Ornitološka rezervata (“Podokladi” na srednjem i “Kruna” na sjevernom dijelu otoka). Na čitavom Kvarneru populacija broji 130 gnijezdećih parova.
Otočka populacija koja obitava na Cresu, Krku, Plavniku i Prviću, jedinstvena je stoga što ovdje supovi gnijezda svijaju na okomitim liticama tik nad morem – ponekad i manje od 10 metara iznad morske površine. Bjeloglavi sup jedna je od najvećih ptica koje lete, raspona krila i do 2,80 metara, a može doseći težinu i do 15 kilograma.
Dugoživuća je vrsta. Neki su supovi doživjeli i 60 godina. Godišnje ženka snese samo jedno jaje, nekad već u prosincu, na kojem se zatim redovito, tijekom gotovo dva mjeseca, izmjenjuju oba roditelja.
Po izvaljivanju, mladi raste u gnijezdu oko četiri mjeseca, prije nego se otisne u samostalnu potragu za hranom. Ipak, još je mjesec-dva vezan uz roditelje koji ga podučavaju letjeti. Supovi lete brzinom i do 160 km/h, a prilikom potrage za hranom obično jedre, bez mahanja krilima, brzinom od 40-60 km/h. Bjeloglavi supovi hrane se isključivo uginulim životinjama i ne napadaju živi plijen.
Pronalazeći strvine i hraneći se njima zaustavljaju zarazu, i tako sprječavaju stočne epidemije. No, strvine su hrana koja se ne pojavljuje redovito, pa se u supova razvio druževan način života: gnijezde u kolonijama s većim brojem jedinki, a i u potragu za hranom kreću u grupama. Danas bez postojanja tradicijskog (ekstenzivnog) ovčarenja, pri kojem ovce čitavu godinu ostaju vani (pa je u takvih ovaca povećana smrtnost), ne bi bilo niti supova.
Tako oni posredno ovise o čovjeku – ovčaru, ali i čovjek o njima – posebice na kršu gdje ne može pronalaziti i zakapati uginule ovce. Zahvaljujući takvoj vezi, koja traje već više tisuća godina, supovi su još uvijek jedan od najljepših ukrasa našeg neba. No, zbog niza razloga dolazi do smanjenja broja ovaca, a to znsači i sve manje i manje hrane za supove. Stoga smo im otvorili hranilišta – ”restorane za supove”. To su mjesta koja su pogodna za ostavljanje strvina uginulih ovaca i drugih životinja. Osim toga, ta su mjesta najpogodnija za znanstveno praćenje hranidbenih i dnevnih aktivnosti supova. Ornitološka postaja Zavoda za ornitologiju HAZU, prati i druge vrste ptica na čitavom području Kvarnera.
Centar ima posebnu ulogu i u spašavanju mladih supova koji padnu u more, ili se pronađu bolesni ili ranjeni. Stoga smo ustanovili Oporavilište za strvinare, u kojem se ozlijeđeni supovi oporavljaju do ponovnog puštanja u prirodu.
Od 1990. godine, u suradnji s Ornitološkom postajom, a pod vodstvom dr. Gorana Sušića, provodi se prstenovanje i markiranje mladih bjeloglavih supova na otocima Kvarnera. Do danas je gotovo 900 bjeloglavih supova obilježenih krilnom markicom, te metalnim i plastičnim zelenim prstenom s oznakom i brojem, a na neke je postavljen i satelitski odašiljač.
Po osamostaljivanju, mladi supovi napuštaju koloniju i kreću na lutanje: na sjever preko Slovenije i Italije do Alpa, ali i do Švedske, Poljske i Rusije, na jug do Bugarske, Rumunjske, Grčke, Turske, Izraela i Afrike,na istok preko Ukrajine i dalje, te na zapad do Francuske i Španjolske, što je sve dokazano nalazima naših markiranih ptica. Kad nakon pet godina spolno sazrije, sup pronalazi bračnog partnera i zatim se vraća sviti gnijezdo, ponekad upravo na liticu na kojoj je i on ugledao svijet.
Bjeloglavi sup je posebno zaštićena vrsta prema Zakonu o zaštiti prirode, a njegovo ubijanje, otimanje jaja ili mladih i uznemiravanje na gnijezdu krivično je djelo i kažnjava se novčanom kaznom u iznosu i do 40.000,00 kn (više od 5.000,00 EUR). Zabranjeno je čak i držanje preparirane ptice!
Više: – Priča o bjeloglavim supovima